< siječanj, 2008  
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30 31      

Siječanj 2008 (1)
Studeni 2007 (1)
Rujan 2007 (2)
Kolovoz 2007 (7)
Srpanj 2007 (5)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


da/ne

Dizajn by: RizL@ i sTrUdL@

Opis bloga

Put u zaborav...

Linkovi

Blog.hr
Blog servis
Forum.hr
Monitor.hr

Porcelain Doll

Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket

Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket

utorak, 01.01.2008.

Kada se prisjetiš prošle godine i ne rasplaćeš se ili od sreće ili tuge, potratio si je!

Ja definitivno kada se prisjetim prošle godine mogu se jedino rasplakati od tuge, jada i bijede...

U prvom mjesecu mi je umrla baka, zatim me ostavila moja ljubav, opet smo bili zajedno poslje toga, kasnije sam slomila nogu, opet me ostavio, bio je s malom koju ne mogu smisliti, posvađala sam se sa starom kao nikada prije, i za kraj pala sam godinu!

Stvarno lijep popis sranja od prošle godine!
I kako da čovjek ostane normalan nakon toga...

No, nadam se da će ova godina biti bolja! I da ću ja biti bolja osoba...

Puno sreće svima u predstojećoj godini!

Lijep pozdrav, Vaša Porcelain Doll



| - 21:58 - ...you haven't learned a thing.... (2) | print.... | # |

petak, 16.11.2007.

Whole hell broke loose...

Da upravo tako...sama sranja se dešavaju...
Nisam dugo pisala jer radim i ne stignem ni mrdnut...kojiput nit ne upalim komp...

No danas moram napisati par redova...nitko ne mora niti komentirati jer znam...dugo me nije bilo no javit ću vam se svima kada uhvatim vremena...

Uglavnom, meni i onom mom bivšem baš je bilo lijepo...lijepo smo se slagali, kao da smo zajedno...već jedno mjesec dana...i više čak, tako mi je bilo lijepo...ali nismo zajedno...i ja sam zabrijala s ovim jednim tipom i on je to saznao i sada je ful povrijeđen, ne znam hoće li uopće pričati samnom...to se dogodilo sinoć i ne znam koliko puta sam mu pokušala reći da mi je tako grozno krivo i tako žao i da ga volim, no on meni kaže da on sada nije siguran...
Preko koliko stvari sam ja prešla za njega, da bih bila s njim...on ne može preko ovoga...jedna jebena pogreška i sve ode kvragu!!
Niti pomisliti ne želim što je bilo kada je jučer išao van...

Uglavnom...postalo je zaista teško biti porculanska lutka...opet riskiram da budem povrijeđena i da se moje srce razbije u komadiće...i da ga ovaj puta neću moći sastaviti...

Beskrajno sam tužna bog svega što se dogodilo, i s njegove strane i s moje i to što sam ga povrijedila i sve... Ne znam više na koji način da mu dokažem da ga volim više od sebe, da bih u trenu sve dala za njega...možda jednoga dana shvati, no možda bude prekasno...

Vaša Porcelain Doll



| - 06:42 - ...you haven't learned a thing.... (5) | print.... | # |

ponedjeljak, 24.09.2007.

I want the truth from you...

Naslov je i istoimene pjesme Good Charlotte...
Tu pjesmu ne mogu poslušati bez da zaplačem...

Uglavnom, vidjeli smo se danas... Prvo smo se samo zezali, ljubili i grlili i tako...onda sam ja potegla tu temu...o nama...

Rekla sam mu da nismo zajedno, a zašto se onda tako ponašamo i tako... Rekao je da nije samnom samo dok ne dođe neka druga prilika da bude s nekim, barem ne u skorije vrijeme... Ja sam rekla da to nije tako, da on to upravo radi i da je meni glupo to da se viđamo samo da ne budemo sami dok netko od nas dvoje ne nađe nekoga drugoga...tj. dok on ne nađe nekoga...rekla sam mu da meni nije bitno sada ili u neko skorije vrijeme ili dalje...da meni nikada neće biti svejedno kada mi dođe i kaže da se više ne viđamo jer je našao nekoga...

Rastali smo se u malo čudnoj situaciji...
Ne znam što će biti...
I ne znam što da radim...ništa ja tu nemogu...ne mogu ga natjerati da se opet vrati na ono prije....da me voli...

Ne vjerujem da će me ikad opet voljeti...a isto tako ja ne vjerujem da ću ikada ikoga voljeti kao njega...
I to me užasno boli...

Ah...ljubav...
Vaša Porcelain Doll



| - 16:58 - ...you haven't learned a thing.... (14) | print.... | # |

petak, 21.09.2007.

It's been a while...

Već dugo nisam pisla...ne znam zašto...jednostavno mi se nije dalo stalno jedno te isto...bol...izgubljena ljubav...još malo boli...

I dalje sam izgubljena...

Sada još imam i problem s faksom...

U ovo vrijeme što nisam pisala nadogađalo se jako puno toga i sve iz lošeg u gore...
Doma, na faksu,...ma sve u svemu katastrofa...
Baš kada se čovjek ponada da ne može biti gore, naravno...dokaže nam život upravo suprotno...

Tako da imam toliko problema...i razmišljam o kojekakvim izlazima...
Depresija me hvata...
Plače mi se, a u istom trenu mi je svejedno što će biti samnom...
Ne znam što će biti samnom...
Niti s njim...
Niti s nama...

Prekinuo je s onom malom...žao mu je što me povrijedio, i još mu je gore što je bio s njom uopće...
Javlja mi se često, govori mi da mu falim, da me voli...
No ja ne znam što da radim...ne želim se opet vezati za njega tako jako kao prije...pa da onda opet prekine samnom..ne bih mogla to izdržati...pala bih i razbila se u tisuću komadića...mislim da me nitko više ne bi mogao sastaviti...
Još ovo što se dogodilo sam uspjela nekako poljepiti i zakrpati, no nikada više neće biti isto...
Duša me boli zbog svega...

Pozdravljam Vas sve!
Vaša Porcelain Doll



| - 21:53 - ...you haven't learned a thing.... (4) | print.... | # |

srijeda, 29.08.2007.

Bol...

Zašto bol ne prestaje...skoro pa da ni dan ne prođe a da ja ne pomislim zašto toliko boli...

Mislila sam da će biti lakše...ono vrijeme liječi rane...
Danas je točno 2 mjeseca što ga više nemam...
Pa gdje je to vrijeme... Uostalom...zar ne bi trebalo manje boljeti, a ne više?

Dosta mi je svega više...i ponovnog proživljavanja svega i toga da mi malo govori da me voli...onda da ne može biti samnom...i plakanja...i toga da ga vidim s nekom drugom...i da nismo zajedno...

Na trenutke je sve lijepo...a onda on nije siguran što želi, voli me, ali ne zna što da radi...kaže da malo pustim stvari da odstoje...da ne paničarim toliko...da ne forsiram da se to riješi...ma meni je super u ovom "međusvijetu"...no


Guns N' Roses - Don't Cry

Talk to me softly
There is something in your eyes
Don't hang your head in sorrow
And please don't cry
I know how you feel inside I've
I've been there before
Somethin is changin' inside you
And don't you know


Don't you cry tonight
I still love you baby
Don't you cry tonight
Don't you cry tonight
There's a heaven above you baby
And don't you cry tonight


Give me a whisper
And give me a sign
Give me a kiss before you
tell me goodbye
Don't you take it so hard now
And please don't take it so bad
I'll still be thinkin' of you
And the times we had...baby


And don't you cry tonight
Don't you cry tonight
Don't you cry tonight
There's a heaven above you baby
And don't you cry tonight


And please remember that I never lied
And please remember
how I felt inside now honey
You gotta make it your own way
But you'll be alright now sugar
You'll feel better tomorrow
Come the morning light now baby


And don't you cry tonight
And don't you cry tonight
And don't you cry tonight
There's a heaven above you baby
And don't you cry
Don't you ever cry
Don't you cry tonight
Baby maybe someday
Don't you cry
Don't you ever cry
Don't you cry
Tonight


Lijep pozdrav
Vaša Porcelain Doll



| - 10:25 - ...you haven't learned a thing.... (14) | print.... | # |

nedjelja, 26.08.2007.

Ljubav, lubav...

Eto, dragi moji i drage moje...žao mi je što nisam dugo pisala...jednostavno nisam znala što...

Ali, evo... Jučer, tj. već jutros...vidjeli smo se nas dvoje, nakon tjedan dana...a i prije tjedan dana nismo baš nešto pričali...
Išli smo se malo vozikati uokolo...

Čuli smo se preko moba i pisali si, čisto prijateljski do petka kada je on meni počeo nabacivati neku spiku... Mislim si ja, e bome nećeš!!

I tako nađemo se mi sinoć, pitam ga kako je, šta ima kod njega i tako... Rekao je da je upravo otišao do one male i prekinuo s njom...i nešto kao da mu je ful digla tlak i da stalno laže i sere... I hate to say it: I told you so! To sam rekla u sebi...nisam htjela u tom trenu biti jako zlobna...

Išli smo po još jednu poznanicu pa na tu našu vožnju. On je sjeo iza, do mene, a frend i ova su sjedili naprijed... Kad odjednom on mene zagrli, kaže da mu je to falilo...da to dugo nije radio... Ja zagrlim njega...kažem da će sve biti ok...pogladim po kosi... Jao, zašto ga ja toliko volim...

Odvezli smo se na parking, frend i ona su ostali u autu, ja sam otišla van... On je došao zamnom malo kasnije... Sjeo je na zidić do mene...zagrlio me, ja sam se cijelim tijelom obavila oko njega...i rukama i nogama... Rekao je da mu falim, da mu fali to sve... Malo smo pričali o tome svemu što se dogodilo s njom...rekla sam da mi je žao... I je...ta cura je baš...ono..jel...nevermind!

Pokušao me poljubiti dva puta ali sam se izmaknula... Kasnije ipak nisam... Tako mi nedostaje to...mi...
Pričali smo o svemu pomalo... On je počeo o tome kako je on kriv za cijelu ovu situaciju (imam još usput i sranja doma sa starom...), da me nije htio povrijediti...da bi sve dao za mene...
I ja bih za njega, bez razmišljanja...

Rekao je da mu je bilo previše što smo se viđali svaki dan i još smo bili toliko dugo zajedno...a sada kada me nema duže vrijeme da mu nedostajem... Pravo kaže ona poslovica: Ne znaš što imaš dok to ne izgubiš!
Ja sam njemu rekla da on meni nedostaje svaki dan...

Gledao je slike neki dan...Ja kažem da sam tu večer gledala, naletila sam na njih slučajno dok sam tražila nešto drugo po kompu. Kažem mu da sam gledala one od Uskrsa...kada smo se glupirali i kreveljili ispred fotoaparata na jednoj klupici u Opatiji! I on je te iste gledao... Kvragu...

Zagrlio me, onako kao prije... Rekla sam mu da sam ga toliko puta htjela zagrliti, tojest da on mene zagrli i da sve nestane, da ostanemo samo nas dvoje kao prije...da sve nevolje nestanu...

Ljubili smo se...grlili...vrijeme je tako brzo proletilo...

Baš kao u Nerudinoj pjesmi...trepere modre zvijezde u daljini...u noćima poput ove držao sam je u naručju...

Rekla sam mu da ne može ovako...malo bi mene malo druge...ali kad ni on sam nema pojma što bi...
Ja bih htjela naprijed...

Lijep pozdrav svima...
Vaša Porcelain Doll



| - 10:24 - ...you haven't learned a thing.... (5) | print.... | # |

četvrtak, 16.08.2007.

16. 08. 2003. - 29. 06. 2007.

Ovo je kao u osmrtnicama...ona sjećanja... E, pa ja se danas sjećam nas (kao i bilo koji drugi dan...) Danas je dan kao i svaki drugi, ali opet je drugačiji...poseban... Na današnji dan trebali smo moj sada već bivši dragi i ja proslaviti četiri godine što smo u vezi...ali eto, tako je kako je... I ja tu ne mogu ništa...baš ništa...
I osjećam se bespomoćno, ali pred njim mi je super...samo sreća i zabava...a iznutra jedna velika praznina...
I uvijek se sjetim ove pjesme...uvijek kada mi je teško...i kada mislim o očito nesuđenoj ljubavi...o prolaznosti...o ljepoti noći...volim ove stihove...


LJUBAVNA PJESMA

Ove noći mogu napisati najtužnije stihove.
Napisati, na primjer "Noć je puna zvijezda,
trepere modre zvijezde u daljini."
Noćni vjetar kruži nebom i pjeva.
Ove noći mogu napisati najtužnije stihove.
Volio sam je, a katkad je i ona mene voljela.
U noćima, kao ova, držao sam je u svom naručju.
Ljubio sam je, koliko puta, pod beskrajnim nebom.
Voljela me je, a katkada sam i ja nju volio...

Kako da ne ljubim njene velike nepomične oči.
Ove noći mogu napisati najtužnije stihove.
Pomisao da je nema. Osjećaj da sam je izgubio.
Slušati beskrajnu noć, bez nje još beskrajniju.
I stih pada na dušu kao rosa na livadu.
Nije važno što je moja ljubav nije mogla izdržati.
Noć je zvjezdovita i ona je uz mene.
I to je sve. U daljini netko pjeva. U daljini.
Moja je duša nespokojna što ju je izgubila.
Kao da je hoće približiti moj pogled je ište.
Moje srce je ište, a ona nije uz mene.
Ista noć odjeva bjelinom ista stabla.
Mi sami, oni od nekada, nismo više isti.
Više je ne volim, zaista, ali tako sam je volio.
Moj glas je iskao vjetar da joj dodirne uho.
Drugome. Pripast će drugome. Kao prije mojih poljubaca.
Njen glas, nježno sjajno tijelo, njene beskrajne oči.
Više je ne volim, zaista, a možda je ipak volim.
Tako je kratka ljubav, a tako pust je zaborav.
Jer sam je u noćima, kao ova, držao u naručju,
moja je duša nespokojna što ju je izgubila.
Iako je ovo posljednja bol koju mi zadaje,
i ovi stihovi posljednji koje za nju pišem.


Pablo Neruda

Između nas dvoje...ne vjerujem da će išta više biti...on je zaboravio...krenuo dalje...
Zašto i ja ne mogu zakoračiti u tu stazu k zaboravu...oblivion, take me...and never let go...

Lijep pozdrav!
Vaša Porcelain Doll



| - 10:21 - ...you haven't learned a thing.... (18) | print.... | # |

nedjelja, 12.08.2007.

This is the end my friend

Uglavnom, svašta se izdogađalo od petka...

Pa da počnem...
U petak smo se našli nas dvoje kada je završio s poslom, prije toga sam bila malo vani s frendovima...nije bilo loše... Na kraju su čekali samnom valjda pola sata da on dođe jer je imao brdo posla...
I otišli smo u stan...nije bitno... Tamo smo se prepustili nježnostima... Bilo je lijepo... Usred sam ga pitala: Jel me voliš? Zastao je, pogledao me, rekao je Naravno da te volim... Još sam mu kasnije rekla Volim te, bez oklijevanja je rekao I ja tebe! Malo smo ležali jedno kraj drugoga kasnije, grlio me...bilo je tako lijepo... Pamtim svaki tren, svaki detalj...baš kao što sam napisala u pjesmi... Isto tako je bio i zadnji kao što sam napisala u pjesmi...sada ću reći i zašto...

Jučer, subota...jel... Išla sam van s društvom, on je došao kasnije s njom tamo gdje smo išli... Nije se došao ni pozdraviti, stalno je bio s njom i činio mi se sretan, izgledali su tako sretno i bezbrižno...zabavljali su se...ali stalno sam hvatala njegov pogled...ali ni riječi... I ja sam se zabavljala...super mi je bilo, moje cure su bile samnom...i frendovi...savršen spoj za dobru zabavu.

Dobila sam poruku ujutro kada sam došla doma, oko 2 i nešto...on mi je pisao nešto tipa, A otišli ste, ovo ono...sweet dreams...nisam mu ništa napisala...nije mi se dalo. Ujutro sam mu napisala da se nije baš trudio doći do nas, čak ni da nas pozdravi... Rekao je da ga je ona kao "davila"...mislim si ja Daj ne seri, bilo ti je lijepo...ne moraš mi lagati...pa nisam slijepa kraj zdravih očiju...

Kasnije me je zvao...zbog nekih drugih razloga...
Dio razgovora je išao ovako
Ja: Jesi ti sretan s njom?
On: Ma moram još neke stvari riješiti s njom...
Ja: Ma daj, jučer sam vas vidjela, daj ne seri da nisi sretan! Činite se tako sretni...Ti i ja smo od sada samo frendovi, nema ništa onako sa strane više. Uživaj budi sretan s njom, čujemo se...jednom...
On: Daj nemoj to tako govoriti...
Ja: Ajde, nemoj se živcirati, znaš da ću ja biti sretna zbog tebe. Čujemo se...
KLIK!

Nisam zaplakala, zaista nisam, to sam odradila tako smirenim glasom da sam samu sebe zaprepastila...doduše bio je jedan dio kada sam malo šutila i smirivala se da ne počnem plakati. Ali ipak nisam...maska radi!

Nakon par minuta dobila sam poruku:
Oprosti mi zbog svega...ja sam stvarno idiot :(
Sorry...

Ja sam odgovorila:
Rekla sam ti da izgledate sretno. I da ti izgledaš sretno. Ako si zaista sretan s njom ja se više neću miješati sa strane. Znaš ako si ti sretan da ću i ja biti sretna zbog tebe, možda ne odmah, ali s vremenom...

Od tada se nismo čuli...

Možda je tako i bolje...
Trenutno mi je svejedno za sve...
Baš mi se ne da...ne da mi se ništa osjećati...i tako mi je dobro...

Lijep pozdrav!
Vaša Porcelain Doll



| - 21:26 - ...you haven't learned a thing.... (6) | print.... | # |

petak, 10.08.2007.

Selfdistruction started...and work in progress

Uglavnom, od onog zadnjeg puta što sam pisala našli smo se još dvaput...jednom odmah dan poslje i onda u srijedu...naravno završilo je jednako...koja sam ja budala...a najvjerojatnije će i večeras...

I vidjela sam ga u kinu u ponedjeljak s onom malom...kvragu zašto su morali ići isti dan u ISTO VRIJEME kao i ja?!?!?!?
Pa zar ne mogu u miru niti pogledati film....samo mi živci titraju!

Moram stati na kraj tome...jer ću se samo sjebati još više nego što sam već sjebana... Koliko god me strah da bi mogao reći da ne želi više uopće komunicirati samnom...moram to riješiti...na ovaj ili onaj način... Ne znam još što točno da radim...valjda će doći samo od sebe...
Ma sranje sve u svemu...


Dopusti...

Dopusti mi
Da uživam
Još samo
Noćas...

Pogledaj me
U oči
I reci
Što vidiš?

Dopusti sebi
Još jednom
Da te riječi
Prijeđu tvoje usne...

Dopusti mi
Da zapamtim
Svaki tren,
Svaki detalj...

Dopusti mi
Da odem
I spremim
Sjećanja...

Dopusti
Da budeš
Jedna od njih...
Lijepih uspomena...


Eto, drage moje...ne znam što više napisati...
Lijep pozdrav!
Vaša Porcelain Doll



| - 11:23 - ...you haven't learned a thing.... (6) | print.... | # |

subota, 04.08.2007.

Selfdistruction will start in 5...4...3...2...1...bOOm!!!

Da, da...ja sam očito jako selfdisctructive...

Mazohizam je psihička poremećenost koja rezultira sklonosti osjećanja zadovoljstva prilikom izloženosti fizičkoj boli ili poniženju!

Ova definicija stoji...no ja nisam mazohist kako tu piše..ja sam fakin emotivni mazohist! Meni očito predstavlja zadovoljstvo osjećati se emotivno sjebano!!!

Da kažem što uradih!

Jučer sam išla van s društvom...ali svi su se razbježali negdje na plažu...ja se nisam pola večeri spremala da izgledam bolje no ikada da bih sjedila na plaži... Pa smo frend i ja malo đir po gradu i tako... Dogovorila sam se s njim (ex) da dođem po njega poslje posla pa da idemo svi skupa van...ipak smo ekipa... Ali pošto su se svi razbježali, ostadosmo samo nas dvoje...išli smo do jednog birca na plaži...malo pijuckali mineralnu jer vozim, on valjda iz solidarnosti...i tako sjedimo na plaži...ja njemu prođem rukom da mu popravim kosu...on me gleda...onako...onako...ma joj... Na kraju smo sjeli malo dalje jer ljudi stalno pišaju na tom nekom dijelu...sjedimo mi na klupici...ja mu kažem što je tako pobjegao daleko...sjedne bliže...zagrlimo se...stisnemo se jako...ja kliznem rukom malo niže...on me gleda...nije uredu...ja ga pitam jel mu smeta...da prestanem...ono, NE! Počnemo se ljubiti po vratu...kaže, ajmo nekamo ća odovuda...ja pitam gdje...nije bitno...ok! Odšetamo lagano do auta kao da se ništa nije desilo...sjednemo...pitam ga gdje da vozim, on kaže nije bitno, ja kažem ok topli sendvič si htio, idemo...on me uhvati za ruku kada sam htjela upaliti auto...pita me Što bi ti htjela? Ja kažem...ne znam... On...ma znaš.. Znam, ali ti neću reći (vragolasti smajl...) Pogledam ga u oči...ono sve ti govore...on kaže i ja bih to... Malo smo se motali oko nosova...počeli nježno ljubiti...pa s malo više strasti...odvezao je pojas i počeo me grliti...ljubiti... Onda su počeli vozikati neki auti... Odlučili smo se maknuti s parkinga... Došli smo na jedan parking gdje smo već svašta radili... Praktički se bacio na mene...jao...kako je bilo dobro osjetiti ga tako dok me čvrsto drži u naručju...dok me ljubi...dok je blizu...

Rekao mi je da se ševio s onom malom...postala sam malo vulgarna s pitanjima...neću navoditi kakve sam ga stvari pitala...ali uglavnom, rekao je da sam ja bolja... Pa čuj...ja znam što gdje kako i kada voliš, mislim si ja... I istinski je uživao...čula sam ga, vidjela...meni je to bio takav užitak... Kasnije smo oboje uživali, ali sam ja morala doma...tako da smo ostali visiti nekako u zraku...
Rekla sam što sam čula za onu njegovu malu...mislim da je i on dio čuo...rekla sam mu da mu to ne govorim iz zlobe nego jer me zapravo briga što će biti s njim...rekao je da zna...da nisam takva...istina, jebemu mater...što god da mi je napravio dosada pada u vodu kada vidim kako me gleda, kako želi biti u blizini...ma joj...eto ga emotivni prokleti mazohist!!

Poljubio me... Come on, baby give me a kiss, give me something truly I miss...te riječi pjesme je odrecitirao...

Odvela sam ga doma...nismo se pozdravili kako treba jer je neki auto bio iza mene, a ja isto...stala skoro posred ceste!

Kasnije me zvao i pitao jesam ok, jesam stigla doma i tako... Malo smo pričali...

Jutros sam se probudila s gorčinom...i nemam pojma...baš mi je bilo slabo, ne fizički nego emotivno...jučer mi je bilo tako lijepo, ali danas sranje teško...ja volim trljati sol na ranu...znate onu Curiosity killed the cat! E pa ja ću očito biti ta mačka koja će se vlastitom zaslugom ubiti!

Moram malo srediti misli...stalno bježe k njemu, izvana sam smirena ili se smiješim...iznutra me izjeda sve to...ozbiljno razmišljam o posjeti psihologu...život počinje gubiti smisao, tj. ja ga gubim iz vidokruga...

Lijep pozdrav!
Vaša Porcelain Doll



| - 12:30 - ...you haven't learned a thing.... (5) | print.... | # |

srijeda, 01.08.2007.

Nikada se više neću skidati gol, samo spasi rokenrol!

Ou jea cool

Jučerašnji Psihomodo pop koncert je bio prejeben! Bile smo ja, Maja i Andy! U prvim redovima smo vrištale Gopcu da se skine...ali bilo je klinaca u publici pa na kraju ipak nije...no Šmrc...

Sve same dobre pjesme su se redale...ni ne mogu riječima opisati doživljaj! Nenadjebivo! Ne znam kada mi je bilo ovako dobro u društvu! Osim onog Park Rocka...ali s manje alkohola u krvi!

Frendica i ja smo se baš razbacale...pogale, čagale, opet smo se ljubile...on je tako neodoljiva wink Andy je skoro infarkt dobio!
Neke curice su se doslovce bacile na Gopca i plesale s njim na stejđu!

Kasnije smo išli na "after party" In The Place That's Name Shall Remain Unspoken...čisto zato da moja metal truness ne dođe u pitanje! I tamo smo se tako isplesale...uf...predobra večer sve u svemu!

On je bio tamo s njom...došli smo do njih, kao da se pozdravimo...on pružio ruku svima pa tako i meni, ja sam ga samo pogledala i nastavila držati ruke kako su bile...neka malo osjeti kada nešto ostane visiti u zraku! Kasnije sam se smijala i zabavljala...ona je nekako stalno pogledavala prema meni..ono šta hoćeš kujo?!?! Imaš ga, tamo ti je!! I on je kasnije nekako gledao prema našoj strani dok se nismo makli... Ma sere mi se više od svega!

Ugledat ću se na jednu frendicu! Uzmi sve što ti život pruža, uživaj, zabavljaj se, ali se ne zaljubljuj....to nosi samo probleme!

Uh...još nešto, već sam od par osoba nevezano čula da je ona...jel...radodajka..cura ima 17 godina, a ima više iskustva očito nego cijelo moje društvo... I ono...fuj...nećeš mene dirati s tim rukama s kojima diraš nju...

I za kraj! Treba ubiti ono malo sranje koje gađa strelicama! FUCK LOVE!!!

Lijep pozdrav!
Vaša Porcelain Doll

Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket



| - 15:22 - ...you haven't learned a thing.... (7) | print.... | # |

ponedjeljak, 30.07.2007.

Kočnice

U subotu sam pustila sve kočnice kada smo išli van. Išli smo u Delnice na Park Rock!
Puno sam popila…kao prava goth djeva pila sam absinth…i pivu (hm da, djeva…) Derala se iz svega glasa, pjevala (nazovimo to pjevanjem), plesala, headbangala, pušila cigaru, ljubila se s frendicom, utlačila jednog njegovog frenda…bila sam zemlja zrak…
I dobro sam se zabavila izvana…iznutra…recimo to ovako…to prije nikada nisam radila…to nisam my usual self…nono

Jučer sam se liječila od posljedica prekomjernog konzumiranja alkohola…

Danas smo se čuli nas dvoje…kaže da sam ga odvalila s prstenom po glavi (imam prsten koji je za cijeli prst…mrcina), a ja sam mislila da sam ga samo šupila i gurnula…ups!burninmad Zna više-manje sve što se dešavalo sa mnom tu subotu…za koji kurac ga je to briga!! Uostalom on je bio tamo s njom…

U potpunosti znam da više nećemo biti zajedno! Njemu nije stalo, a ja ću naučiti da meni ne bude stalo.

Samo prijatelji….

Ali znam da će se kad-tad pokajati za sve…ali mene onda neće biti briga! Samo ću nabaciti moj osmijeh i reći da je malo kasno!

Lijep pozdrav svima!

Vaša Porcelain Doll



| - 17:17 - ...you haven't learned a thing.... (10) | print.... | # |

četvrtak, 26.07.2007.

Pogreb

Eto, jučer nisam pisala...bila sam njegovoj baki na pogrebu...žao mi je što ženu nisam upoznala...vidjela sam ju jednom, ali mislila sam, kao i za većinu stvari u životu da ima vremena... No pričao mi je o njoj i vidjela sam slike...voljela ih je...sve njih...i njegovu staru i njega i braću...baš sve... Draga žena po pričama...

Uglavnom, krenula sam s malim zakašnjenjem...išla sam kupiti crveni karanfil da ga bacim za njom, ali nije bilo kupila sam ružu...onda sam upala u gužvu i gradu, ali nisam puno zakasnila... Okupilo se dosta ljudi...ono susjedi i prijatelji...stala sam u zadnji red i slušala što je pop govorio...tojest napola sam slušala a napola sam se suzdržavala da ne zaplačem... Kada sam vidjela njih kako stoje tamo bilo mi je tako teško oko srca...dragi su mi svi, a kada mi je netko drag ne volim kada je tužan...bilo mi je tako grozno zbog njegove stare, ona je tako draga osoba... Par puta sam ispustila suzu...ali sam se suzdržavala... Još me sve to pogodilo i više samim time što je meni baka umrla u prvom mjesecu, a nisam mogla na pogreb...a oni su sada svi bili tu za svoju baku/mamu...

Kada sam odlazila s groblja bilo mi je tako teško...

Vidjela sam njih kako idu prema autu...on je bio malo iza, okrenuo se, prišla sam mu, pružio mi je ruku...ja sam ga zagrlila i zaplakala...rekla da mi je stvarno žao...i je žao mi je...kada bilo tko umre, a kamoli kada netko tebi blizak... Čvrsto smo se zagrlili... Otišla sam do njegove stare da izrazim sućut...žena me tako zagrlila da sam progutala takvu knedlu...zahvalila mi je što sam došla...jao kako mi je žao... I bratu sam izrazila sućut...

Htjela sam ga pozdraviti, nije mi dao da idem...rekao je da bi mu puno značilo kada bih došla do njih kasnije, rekla sam da ne vjerujem jer mi je preteško... No svejedno sam kasnije došla...

Rasplakala sam se opet kada sam mu staru vidjela...na kraju je žena mene tješila..grozno nešto, no sabrala sam se...ali sam cijeli dan bila u ku***...sve me to tako pogodilo...

Malo sam bila kod njih, popričala s njima...on je stalno bio samnom, svaki put kada bih rekla da idem, rekao bi mi da ostanem još...da ne idem... Stao bi mi blizu, makar sam ja pokušavala održati neku distancu, grlio bi me...čvrsto...da se ne rastanemo...

Na kraju kada sam krenula ća išao me otpratiti, uzeo mi je ključeve od auta da ne odem...grlili smo se...pričali...priznao mi je da me još želi, da se svega sjeti svaki puta kada me vidi...ja sam mu rekla da se ja svega sjećam uvijek...on je rakao da je kod njega isto, ali kada me vidi još gore...tako je i meni...ljubili smo se u čelo, obraz, ruke, vrat...grlili se...svašta...

Kada sam krenula prema autu htio me uhvatiti za ruku, nisam mu dala...pa me zagrlio...joj...što ćemo nas dvoje...to je vječito pitanje...

Rekao mi je oprosti za ovo i zagrlio me i poljubio u vrat...ja sam njemu rekla oprosti ti meni i poljubila ga i zagrlila kako smo se nas dvoje ljubili...uzvratio je...tako smo se ljubili i grlili neko vrijeme...sjela sam u auto, on je sjeo na prag tamo kod vrata...naslonio je glavu na moje rame i grudi...zagrlila sam ga...pričali smo malo...nikako nije htio da idem...ali morala sam otići...zaista nisam mogla ostati... Rekla sam mu da je takvo sranje što ga ja nikako ne mogu zaboraviti...da ga još uvijek volim a on mene ne...rekao je da nikad nije rekao da me ne voli...e pa zašto onda nismo zajedno...pravo pitanje...čak orginalnije i kompliciranije od onoga Koji je smisao života?!
Rekao mi je da sam lijepa...ma joj...

Dosta za sada jer ću popucati po šavovima...

Lijep pozdrav!

Porcelain Doll



| - 20:34 - ...you haven't learned a thing.... (8) | print.... | # |

utorak, 24.07.2007.

Samo djelomično...

Njemu je jučer preminula baka...pa ću morati skinuti masku, ali ne u potpunosti... Biti ću tamo za njega, utješit ću ga, zagrliti...ali pokazat ću samo tu prijateljsku stranu, neću mu reći da ga volim...makar bih htjela...jer je tako...i užasno me boli kada njega boli...
Htjela bih svu tu bol odnijeti...ali ne mogu...

Lijep pozdrav...

Porcelain Doll



| - 23:47 - ...you haven't learned a thing.... (11) | print.... | # |

ponedjeljak, 23.07.2007.

Lijek

Nije li čudesno kako Majka Priroda zna što treba svakome od nas da budemo sretni kada dođemo u doticaj sa njom… Meni uvijek uljepša sve, štogod da se dogodi, snijeg po zimi…on izaziva i izvlači ono najbolje u ljudima….čaroban je…cijela priroda je čarobna… Pošto je sada ljeto postoji alternativa snijegu koja djeluje puno smirujuće…možda ne izvlači ono najbolje u ljudima, ali izvlači zabavu…druženje…
Za mene je ta alternativa more…i to ne u bilo koje doba dana i ne bilo gdje…rano jutro na plaži gdje nema nikoga…
Jutros sam bila…more je bilo toliko čisto i mirno…na dnu su se mogli vidjeti i najmanji detalji…prohladna voda…ugodna…jedino što se čuje kako tijelo prolazi kroz površinu…
I tako plivam polako…uživam svim osjetilima…i razmišljam kako već dugo nisam bila tako rano ujutro na moru…kako već dugo nisam bila toliko sretna a da razlog za tu sreću nije ljubav…
I mislim si…ovo je kao lijek za sve…smiruje, usrećuje…izađem iz vode, tamo je bila neka draga bakica…isto se kupala… Pita me jesam li se nauživala, ja kažem da jesam…ona meni To je bolje od bilo kojeg lijeka…očito isto mislimo…

Danas me to drži…donekle…ali misli se samo raspršuju i gube okolo…oko njega i svega što se dogodilo…trudim se da ne, ali ima toliko stvari, događaja, situacija koje me podsjećaju na njega… Ali smijem se…makar na kratko...no možda se uvjerim da sam zapravo sretna, da nije samo maska…

Lijep pozdrav!



| - 22:06 - ...you haven't learned a thing.... (4) | print.... | # |

nedjelja, 22.07.2007.

Mučnina

U intimi svoje sobe, u mraku mogu priznati da nisam dobro…da osjećam mučninu svaki puta kada mi kroz glavu prostruju misao o njih dvoje…ali kada se nađem pred nekim, bilo njim ili njom stavljam masku sreće…smijem se iz svega glasa…da znaju da sam dobro, da me ništa više ne može povrijediti…

Nisam došla još do toga da mogu mirno proći pored njih, ali barem to mogu napraviti s osmjehom na licu…dobro glumim, nitko ne primjećuje da je to lažni osmjeh…možda neki moji najbliži prijatelji…koji su upoznati sa situacijom…

Još uvijek osjećam gorčinu izdaje i mučninu, ali trudim se da to stavim sa strane…ne mogu, niti neću nikada zaboraviti, a niti oprostiti…

Iz kuće izlazim sa maskom na licu…potpuno neprozirnom maskom koja skriva moju već polupraznu nutrinu…srce je izranjavano, zaključano, duša prazna kao crna rupa…u vrtlogu misli idem ponosno i nasmiješeno…kao da je sve u savršenom redu…u harmoniji… Tako to rade porculanske lutke…

Jučer sam ju vidjela…prošetala je preda mnom, nije me ni primijetila…slabo mi je… Ali kada sam ja prošla pored nje hvatala se za glavu i napravila grimasu…ja sam se smijala…i zabavljala na njen račun sa mojim prijateljima…ona je dijete, kažu svi koji je vide, ali ona je dijete koje mi je oduzelo jedino što sam istinski voljela…marljivo je poput pauka prela svoju mrežu u koju je on upao… Možda dijelom i mojom zaslugom, ali ona je zadala posljednji udarac… On je sada s njom…a ne sa mnom…dobila je što je htjela… Bolje bi joj bilo da bude sretna i da njega usreći…ali znamo što stoji o tome kada se netko usreći tuđom nesrećom…ne želim zvučati kao zlosutni glas…ali poslovice su se više nego dovoljno puta pokazale istinitima…

Lijep pozdrav!

Porcelain Doll



| - 11:58 - ...you haven't learned a thing.... (8) | print.... | # |